Noćas sviraju ljubavnu pjesmu Al’ to nije naša pjesma, znaj Podižeš pogled, gledaš zvijezde Što pred očima tvojim gube sjaj. Osjećaš zimu što pred vratima sjedi Poželiš zagrljaj, topao, mek Dok čežnja ti noćas društvo pravi A u sjećanju živom ti tražiš lijek. Pahulje meke već plesat su stale Tišina glasna ispunjava noć Ravnicom vjetar […]
Arhiva > studeni 2021
***
Dobitnik sam književne nagrade Miloš Vidaković za najbolju ljubavnu pesmu. Nagrađena pesma je “JESEN”. JESEN Ne mogu ja njima reći koliko volim jesen Slep je to narod Grub Ne ume sa bojama A jesen bez boja Može li neko zamisliti jesen bez boja I dlanove pune lišća I ono čekanje kiše Celu jesen bez žute […]
Marija Juračić “Akromatski tonovi motiva u pjesništvu Ismeta Rebronje” -izbor iz Diskursa
Poezija sandžačkog učitelja, novinara i književnika Ismeta Rebronje, rođenog 1942. godine u Goduši kraj Bijelog Polja, nije uvijek prohodna.
Hrašće
Ne bih te htjela buditi u tvojim slavonskim maglama gdje porođena čekaš ratnike s Vuke i Dunava. Oni se tebi, majko, neće tebi vratiti. Ne daš mi da posadim crni križ na ravnima:
Ne, ne i ne
Umorna duša nebo ugleda što zove je gore anđelima, nikom je ono nizašto ne da nebo, što bdije nad nama svima.
NOĆNE IGRE MOĆNIKA
Kad zv’jezda previše zabljesne izgubi se u svome sjaju, anđeli kad nebom zaplešu sveci se rastrče po raju. I mjesec kad nebom zablješti prvo se on kupa u sv’jetlu pa onda tek zemlju obasja sv’jetlošću b’jelom u svom letu. Valovi mora kad zapjene prvo udare po st’jenama, glasno tišinu neba ruše kad se […]
posestrimstvo smrti
sestro nosi moju smrt u grob tvoj ko tat je posijah sestro nosi moju smrt ja postah sunce koje miješa boju čemera u dan preda mnom svijet spušta vjeđe i skriva svoju djecu u sarkofazima sestro zašto i ja ne mogu biti crv koji u tundrama ruje lubanje leptira zašto i ja u poljupcu […]
