Arhiva > prosinac 2021

“Blaga opozicija” Marije Juračić izašla iz tiska

Nagrađene komedije Marije Juračić izašle su iz tiska u ediciji knjižare REDAK. Knjiga se može nabaviti na adresi https://www.webknjizara.hr/knjige/blaga-opozicija–satiricne-komedije-marija-juracic

Pročitaj cijelu poeziju

Ne tako lijep dan

Pročitaj cijelu poeziju

Malo ljepote iz arhive Očaravanja

Tekst: Aljoša Đugum

Pročitaj cijelu poeziju

Noćas je vjetar opet svirao

Noćas je vjetar opet svirao Note  je nasumično birao Gudio na svojoj staroj violini Dok je noć plesala po mojoj dolini.   I drveće kao da je prohodalo Uz njegovu svirku plesat stalo A škura je stara cviljeti stala I  ona bi rado zaplesala.   U suludom ritmu pleše i breza A meni kroz kosti […]

Pročitaj cijelu poeziju

Danas

Neprekidno prebirući po danu priželjkuju otkriće čudesnoga koje bi moglo otpjevati zaspanku  mislima koje i  u snu odišu samoćom oni usnuli još vjeruju

Pročitaj cijelu poeziju

SANjAR

Ja sam sanjar život c’jeli sanjam budna i kad spim nit me od sna java d’jeli sanjam snove srcem svim.   Zlatnom iglom ispletene snove skrivam, čuvam za te’ umotani u satene broje dane pa i sate.   sanjam često tvoje oči pa se sretna budim tada jer zabljesnu usred noći sjetnom suzom, boje žada. […]

Pročitaj cijelu poeziju

Snijeg boje višnje

Bilo je ljeto ili možda proljeće, više se ne mogu sjetiti, sreli smo se na nepoznatom mjestu i pričali dugo, dugo tražeći naša srca koje je ukralo vrijeme ta nevidljiva zvijer Bila je zima ili možda jesen, više se ne mogu sjetiti, noć je letjela iznad grada kakva noć Padao je snijeg boje višnje po […]

Pročitaj cijelu poeziju

SHOW MUST GO ON

Pomisliš li ikad da zavezan osmijeh nosi posebno zapetljanu tugu koja sa sve većim brojem publike sve tiše i tiše ispušta bolni lelek dok masa uz gromoglasan aplauz grohotom se smije ne vidjevši, ni kad kroz oko beznađe kao talog hrđe proviri

Pročitaj cijelu poeziju

Divojka s galebom

Pročitaj cijelu poeziju

Josip Ergović “Parašuramini snovi” – izbor iz Diskursa

Noćima je Rama sanjao uvijek isti san. Zahvatio bi duboko među svoja mišićava, rutava stegna. Avaj, tamo ne bi pronašao ništa! Samo taj sićušan nabor nježne, svilenkaste kože. Slatka jeza prožela bi mu tijelo. Već sljedećeg trenutka jezdio je, nisko pognut, na leđima svog najvatrenijeg pastuha. Čvrsto bi koljenima obujmio konjske sapi. Vranac bi se […]

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts prev posts