Tiho, tiho s blagošću S pokojim padom lista Dala je naznaku svoju Osmjehom što zlatom blista.
Arhiva > rujan 2022
Katica Badovinac ” Most od oblaka”
Kada čovjek na dar dobije život, on može uzeti taj dar i živjeti svoju svakodnevicu ne pitajući ništa. Katica Badovinac nije od te vrste.
Bernarda Lusch: “Pjesnik i smrt” izbor iz Diskursa
PJESNIK I SMRT Motiv smrti u poeziji I. G. Kovačića Nitko da ne dođe, do prijatelj drag – i kada se vrati, nek poravna trag.
Do igre joj nije
Strgnulo joj jugo maramu ogolilo vrat drsko usporilo hod propustila ga je tijelom i mislima do igre joj nije
Udaje li se jesen
Vjetar se je danas pomalo smeo Ugledavši jeseni na glavi veo Ogrnuta sva u bijelo Spustila se danas u naše selo. ? Za njom leti lišća kolona Stvarajući dva ešalona I svaki list kao da pazi Da dama po blatu ne gazi. ? Paučinastu haljinu za sobom vuče Obilazi polja, voćnjake, kuće I umjesto da […]
Sonet za Midori
Romantično vreme iz setnih studentskih dana, kada je ne prepoznaje pri novoj frizuri, momku se ona čini prolećem obasjana, devojčin znak je zeleno – zove se Midori. Nedelja i poseta Knjižari Kobajaši, sjajno spravljeno jelo znanog Kansai stila, ne gledaju u nebo dok šetaju na kiši, poljubac sred terase ispraćen pesmom “Bitlsa”. Tramvajem […]
Najljepša riječ
Postoji jedan trenutak Koji se vječno pamti Koji je u srce uš’o Istim još žarom plamti. Postoji misao jedna Pučinom uma pliva, Zbrisat se ne da i neće Zbog nje sam i ja živa. Postoji najljepša riječ Pali se bez kremena, Bez nje se ne može živjet Ta riječ za sva vremena. […]
Prolaznost
Dok misliš da stojiš, život ide dalje Ceste su duge kojim život kroči Sve te nekud gura, dalje i dalje A ti bi najradije sklopio oči. * U jednom trenutku želiš samo san Odmor od svega, života, ljudi Prekratke su noći, a predug ti je dan Nemiran san noćima te budi. * Prolaze ljeta, jeseni […]
Kroz moju sobu prolazi svjetlo
Nisu dovoljno stisnute trepavice Bijelo svjetlo prodire posred noći Tu je tik do mene Odlučno da zadivi i zavede Mene običnu ono neobično Zašto li opet drhtim Bjelina miriše ja udišem Mrtvo cvijeće težinom neživog Pritišće bisere a oni bliješte Posred sobe vijuga obično bijela cesta Zb,poez.”Vrijeme je za mene “2013
