Ako se uskoro sama ne uništi, ljudska će civilizacija ubrzo dočekati svoj kraj.
Arhiva > veljača 2024
Milan Janković “Čudovište koje to nije”
Rođen sam od smrti. Stvoren od ostataka leševa, oživljen voljom dementnog sanjara, koji je nagađao da reanimacija je moguća i potrebna, kako besmrtnost ne bi trebalo biti sebično Božje carstvo.
Gabrijel Barišić “Zrinski i kineski”
2015. Gazda me je poslao da pronjuškam. Trgovina nije bila jedino što nas je interesiralo. Kupiti kakvu čistu divljinu i napraviti kakav turizam. Da! To je bilo to. To što sam prodavao u našoj kineskoj trgovini u Karlovcu bilo je manji dio priče. Dok sam se vraćao sa Žumberačkog gorja neplanirano sam završio u Ozlju. […]
Milan Janković “Ispijeno mi sve, što sveto bilo je”
Ispijeno mi sve, što sveto bilo je… – – Svi Bogovi znaju, da bih prolio srž iz svojih kostiju i isporučio im taj užegli komad srca, da te mogu sigurno otpratiti kući i spasiti nas oboje, od ove puzajuće smrti.
Mihovila Pasarić Walner “Žuta ruža”
U malo istarsko mjesto Kringa stigla sam u rano prijepodne s namjerom da se daleko od grada odmorim u tišini luksuznog seoskog imanja. Čekajući ručak, ispružila sam se u udobnoj ležaljci pokraj bazena. Voda je bila bistra i plava, zbor cvrčaka diskretno je pjevao, a mirisno stablo lipe pružalo mi je spasonosan hlad. Ljubazni mi […]
Lorena Vojtić “Manifestacija”
Melankolik u meni depresivno secira – mentalne raznolikosti netrpeljivog kolerika…
Franjo Frančić “Nikad”
Otišla je poslednjim vlakom sunce u očima njenim me oslijepilo usne su joj mirisale na med. Njeni brzi pokreti uznemiriše me do blaženstva donijela je muziku mira i strasti. Možda sam samo zamišljao možda sam samo glumio, pretvarao se, lagao, ali bila je tako zastrašujuća u svojoj jednostavnoj ljepoti krala je moje misli i riječi.
