Traži te moje tijelo Noćas bi plesat htjelo Samo jedan valcer, ljubavi . A tebe nema sada Dok vani tama vlada Dođi, sve zaboravi . U kutu gitara svira I pjesma srce dira Pjesma naše mladosti . Noćas budi ti uz mene Oživimo uspomene Zaplešimo ples radosti . Neka noćas tvoja ruka Bude oko moga […]
Arhiva > lipanj 2024
Ljubica Katić “Planet”
Od samo jednog atoma izraste čovjek od jednog atoma nastane pčela, list cvijet, malo po malo skupi se svijet. . Zašto već u utrobi našoj trujemo dijete, zašto nam stalno hemijskim oružjem prijete, zašto se oružje u fabrikama kuje, zašto se sve manje cvrkut ptica čuje. Zašto list više isto nije zelen, niti su više […]
Sonja Kokotović: “Možda ću ti doći”
Slika: Josip Ergović . Možda ću ti doći kada procvjetaju bagremi i breze zanjišu svoje snove, ako dopustiš moje ruke, od bisera kapi tvojim licem da plove. . Možda ću ti doći kad vjetar me ponese, kad zalelujaju trave, kad zamirišu šumarice i zumbuli nestvarno plave. . Možda ću ti doći ako obećaš da crtat […]
Mile Lisica: “Noćna tišina” izbor iz Diskursa
Noćas biljke imaju moje oči Drhte iznutra Pod tvojim nebom. . U zglobu tišine magla se mresti A žuta guta belu. . Noćas jesen ulazi u sobu Zamišljena. Taj bakarni cirkus boja Posle kiše. . Noćas od lišća žuta Ništa Ništa Nije tiše.
Rijad Arifović “Tragač za istinom”
Tamo daleko na kraju duge april se umorno smiješi ulicama južnih gradova. Vrijeme je modnih revija i velikih rasprodaja na kojima se mogu u pola cijene kupiti iznošene i iskrpljene priče iz djevojačkih soba. Ne prodajem nasmiješenog psa ja sam tu sasvim slučajno prepuštajući slavu drugima u sjenci stare lipe družim se sa oblacima i […]
Milan Janković “Vino mi čini pjesmu”
Tonem svoju tugu i jadam srce posljednjem piću. Sjećam se večeri cvrkutanja u pozadini, kad nokti na mojim prstima bili su počupani, stežući cigle zida na kojem bili smo naslonjeni.
Lorena Vojtić “Diverzija”
Davi me, njegova… šokantna novonastala, posesivnost. . Ljubomorna – demonstracija. Začetak strašnog ludila…
Milan Janković “O ti prirodo, dužna si mi”
Rođen sam u sutonu stoljeća, kad sunce, umorno od puta, tone u horizont zlatni, a mjesec, stidljiv i srebrnast izlazi. , O ti prirodo mudra, duguješ mi uzdahe drveća, žubor rasplesanog potoka i mirise poljskog cvijeća. , Duguješ mi šapat vjetra, koji miluje kose kao lišće, a ne samo zagrljaj zemlje, čvrst i gostoljubiv kostima, […]
Stanka Sršen “Nikad više”
Na obali gdje jednom mi snove smo snili kao nasukan brod, sami more, ja i kamen bili . Pogledom punim sjete gledam val kako bijelom pjenom novu mrežu plete . A more me zove i šapće mi tiho, tiše bilo jednom davno i nikad, nikad više
