Više se mrzimo nego što se volimo. Puno je jada bilo. Za ovih godina. Talog se skupio… Ostaje samo ljutnja. Inat, prkos i zloba.
Arhiva > kolovoz 2024
Suzana Marić “Umorna od traganja”
Odustajem… Ne mogu više trčati za vjetrom, sa željom da u njemu čujem tvoj smijeh, tvoj glas. Umorna sam od traganja, za tvojim licem između tisuću nepoznatih sjena koje me bez riječi šibaju pogledom. Klonem od umora i beznađa jer ti si negdje tamo šutiš, skrivaš se od moje čežnje poput Lune iza crnih […]
San o suncokretima
Slika: Vincent van Gogh Sanjao sam te u polju suncokreta negdje na kraju duge U očima ti sunce na usnama osmjeh u duši nespokoj Nisam bio tamo da ti otpjevam pjesmu u kojoj si ti, sunce i vjetar Nisam bio tamo da te odjenem u haljine tanke tijelo da se kroz njih sluti suncokreti da […]
Jasmila Talić-Kujundžić “Put me čeka”
Pakuješ stvari u kutije, kofere i vreće Duša ti stoji dok se tijelo kreće Zar da baciš u smeće Uspomene i sjećanja Zar da ti budno biće sanja Snove u međuprostoru Zar da ubrzavaš vožnju sporu Na putovanju gdje su predasi nužnost A ronjenje i propitivanje dužnost Iza tebe ostaju zidovi i prazan prostor Stranac […]
Sonja Kokotović “Radost”
Ubrah ti dodire u predvečerje dok moje ruke bile su more. . Otkrih spoznaju zvjezdanijeg kojeg utisnuh šaptom u ritmu vala na usnama. . Postadoh život u radosti beskraja.
Suzana Marić “Nema godišnjeg”
Godišnji mi “šef” neda razloge svoje polako reda; ostao bi bez: čistaćice, spremaćice, sobarice, kuharice, pomoćne radnice ( koja radi bez nadnice) Netko mora robu prati hladne vode spremno dati jutrom razgovarati, i ne prigovarati. Aoj, “šefe”, muko moja radnica se muči tvoja daj joj malo predaha i par dana morskog zraka… Da napuni […]
Lorena Vojtić “Tuga”
Mi ne živimo. Jedvice dišemo. Tu smo… Ali kao – da nismo. Moja ljubav… Sigurno jenjava. U pepeo i prah se pretvara. Naša idila postaje… Prava, noćna mora.
Rijad Arifović “Priča koja ima sretan kraj”
Moram sam u sebe uroniti pronaći put i most do jedne rasplakane jeseni koju čuvam u neizgovorenim riječima u sjećanju na ukradene poljupce od kiše u očekivanju svitanja Možda previše tuđih rana bolujem možda ličim na lastu koja nema gdje da se vrati možda samo želim da ispričam priču koja ima sretan kraj […]
Suzana Marić “Vrištim u sebi”
Nestaješ polako u sjeni lipe, sa mirisom perunika odnosi te vjetar. + Kroz moje prste klizi tvoj lik dok grčevito zatvaram dlanove želeći sačuvati barem trag prašine. + Mjesečina mi noćas svadbenu haljinu tka zrakama srebrnim rasprostire mi je po tijelu prekrivajući nagost moju. + Uzalud… uzalud tkanje srebrno jer ga trnje bode jer […]
