Na drugoj strani moj pogled prati tvoje pokrete… Razdvojeni smo riječima… Udaljeni smo… Između plamene stihije, žar je vruč za osjetljivu opnu srca iskidanog u gnjevu. Bilo ti je poklonjeno, predano kao bezuvjetni dar. Ti mario nisi, bacio si ga u kut bezosječajnosti, tjeskobnih noći! Gledam te… Dosta je bilo ruku zgrčenih, željnih zagrljaja! Dosta […]
Arhiva > rujan 2024
Emina Đelilović – Kevrić” Nedjeljni ručak”
Kada kiša pada Na nedjeljnom ručku moja majka Gleda naše uspomene iz škole Fotografije uramljene iznad trpezarijskog stola Pa se prisjeća vremena kada nas je pokrivala istim jorganom Potom sipa toplo predjelo Sretno udatoj, oženjenoj djeci Svi ste moji, svi jedete sretno Naša djeca dijele naše sretne crte lica Posmatram je Niko od nas ne […]
Milan Janković “Ugursuz”
Gledaš me očima poput oniksa. Nijedna moja stvarnost ne prodire u tvoj svijet ljubomore i bijesa. Sebično i pogrešno, nadasve uzaludno, kriviš mene, za sve što ti je bolno. . Ta praznina, unutar ti ljuske, strašna praznina, bolnija je od ruke ljudske, ili ništavila svih sranja iz pakla, kojima ništa više, od osušenih zimskih sumraka, […]
Suzana Marić “Umorna sam, tugo”
Nebo je preteško pred očima mojim Stišću me dani poput stege olovne Umorna sam, tugo, a stati se bojim I misli mi teku poput rijeke plovne. . Umorna sam, tugo, vrijeme me tlači Kopnim, nestajem, dok prolaznost me drobi Pokušavam svoj kutak sreće naći Prije nego li me ONA u zagrljaj zarobi. . Umorna sam, […]
Lorena Vojtić “Strmoglavo”
Figurativno me guraš… Niz liticu. Ponor je preblizu. Kao da – simetrično upadam… U zamku. Paukovu mrežu… Napajaš – me lažima. Misliš da ću ispasti lakovjerna. Zaboravljaš – moju genetiku. Svjedočanstva, proročanstva… Ukazanja i – oštre snove. Sposobnost detektiranja neistina… Osjetljivost na energije. Mogućnost pronicljivosti. Čitanje misli… Dragi, u ovoj igri. Gubiš – jedino ti.
Milan Janković “Privučen k tebi”
Kako se osjećam, privučen k tebi, tvojim divljim i ludim putevima? . Kao što je slikar prema platnu. Kao što su prozori prema zavjesama. Kao što leptir je kupusu. Kao što su hrenovke senfu. Kao pas koji svoju kost ima. . Kao što rijeka treba da teče. Kao narkoman koji ne može reći ne. Kao […]
Sonja Kokotović “Tragovi nade”
U meni, puni tebe tragovi nade jer uvijek dolaziš snovima s proljeća. Nečujno uranjaš u moje sanje obnavljajući moje srce košarom punom sretnih sjećanja. Smijehom odagnaš sve uskovitlane bojazni, uvjeravajući da zaprimljena nebeska čulnost u nama neraskidiva je veza mogućeg i ostvarivog, pa tako nadi u željama uvijek ima mjesta. . Dijeliš li Gore, […]
Suzana Marić “Prvi dan škole”
Rano jutro, zvoni ura Ustaje se mali Jura Koraka k’o ptica laka Jer škola čeka đaka. * Torba puna, knjige zovu U avanturu kreće novu Malo će se pomučiti Ali mnogo naučiti. * Brojeve i sva slova Pjesme divnih naslova Imena planina, rijeka… Putovanje ga divno čeka. * Zvono zvoni, baš se čuje Veselo društvo […]
Sinjski kazalištarci u novoj kazališnoj sezoni
Sinjski kazalištarci spremni su za novu kazališnu sezonu u koju kreću iz Nedelišća, gdje u subotu, 7. rujna sudjeluju na 10. Kazališnim večerima s komedijom ŽA-ŽA. Tjedan dana poslije s predstavom “Patrioti” nastupaju na 16. Danima kazališta u Vitezu u BiH. Predsjednik sinjskih Kazalištaraca Željko Viculin kaže da su im svi vikendi tijekom rujna i […]
Marin Čaveliš ” Ubojito ravnodušje”
Čuješ li jauke žrtvi? Ubijaju se gradovi i ljudi. Leže srušeni i mrtvi. I nikog to ne čudi. . Čuješ li jauk majke nad mrtvim djetetom? Zlo je izašlo iz bajke i opet luduje svijetom! . Makar malo oslušni kako tišina ječi, dok ljudi ravnodušni gledaju zločine mirno – bez riječi. . Svima je ogluvila […]
