U petak, 13. rujna 2024. godine Sinjsko pučko kazalište odigralo je u Vitezu u Kazališnoj dvorani satiričnu, suvremenu komediju „Patrioti“. Komediju je napisala Marija Juračić. Ulogu odvjetnika Marića igrao je Ante Galić, kamatara Drmića Zoran Šabić, njegovu suprugu Ivanku Diana Rančić, a njegovu tajnicu Anđu Marija Tičinović. Predstavu je režirao Stipe Gugić koji je zaslužan […]
Arhiva > rujan 2024
Lorena Vojtić” Prokletstva”
Hajde, jedini! Kuni me još više. Iz sve snage. Što jače možeš… Posljedice će biti jako. Strašne… Po tebe. Prizivaš mržnju. Navlačiš zlovolju. Ne pojmiš tko sam… Uistinu! I što – znam… Moje crne moći. Te mogu dotući… Ukoliko poželim. Suzbit – ću tvoje napade. Pokoljenja stoje iza mene…
Milan Janković “Začarani cvijet!
Guše me vijugave loze melankolije… Hipnotizirajući petrikor ispunjava moja pluća, duhanom smotana. Nedostaju mi vijugave livade u mističnim zemljama, i biti opčinjen svakim, cvijetom čarobnim. . Posljednja latica, začarani cvijet pada… . Izgubio sam svoju kartu, zbog zabranjenog znanja. Začaran prokletstvom stvorenja u gnjevu, muče me zloćudni tumori u prsima. Posljednji od svjetlucavih otrova, koji […]
Milan Drašković “Prisni kosmos Jesenjina”
Narodne poskočice Nadahnuće detinjstvom Vrednosti starog sveta Hrist kao savršenstvo . ,,Konzervirati“ prošlost Nasleđe Ljermontova Srodnosti sa Šagalom Međa dvaju svetova . Pesnik slovenske duše Metež revolucije U sferama snovidnog Faza rezignacije . Praoblik ornamenta Kroz predstavu drveta Uz proročanske slutnje Opraštanje od sveta
Rijad Arifović “Glas bez zvuka”
Nosim ravnicu u osjećajima Nosim stihove, nosim zvuke sevdalinke svirane u tonovima tuge i nostalgije. Nosim snove izgubljene u noćima samoće. Nosim gorčinu u buketima lucidnost i bezumlje. Nosim suhoću svojih očiju koje plaču još od djetinjstva. Nosim noći pune mjesečine Nosim polja suncokreta Nosim dvorište puno sunca i ptica Nosim dugu čežnju Nosim jedan […]
Marija Juračić “To je moja Dalmacija”
Tekst i slika: Marija Juračić Glazba i izvedba: Dario Darko Ciprijan
Suzana Marić “Protivnica”
Na drugoj strani moj pogled prati tvoje pokrete… Razdvojeni smo riječima… Udaljeni smo… Između plamene stihije, žar je vruč za osjetljivu opnu srca iskidanog u gnjevu. Bilo ti je poklonjeno, predano kao bezuvjetni dar. Ti mario nisi, bacio si ga u kut bezosječajnosti, tjeskobnih noći! Gledam te… Dosta je bilo ruku zgrčenih, željnih zagrljaja! Dosta […]
Emina Đelilović – Kevrić” Nedjeljni ručak”
Kada kiša pada Na nedjeljnom ručku moja majka Gleda naše uspomene iz škole Fotografije uramljene iznad trpezarijskog stola Pa se prisjeća vremena kada nas je pokrivala istim jorganom Potom sipa toplo predjelo Sretno udatoj, oženjenoj djeci Svi ste moji, svi jedete sretno Naša djeca dijele naše sretne crte lica Posmatram je Niko od nas ne […]
Milan Janković “Ugursuz”
Gledaš me očima poput oniksa. Nijedna moja stvarnost ne prodire u tvoj svijet ljubomore i bijesa. Sebično i pogrešno, nadasve uzaludno, kriviš mene, za sve što ti je bolno. . Ta praznina, unutar ti ljuske, strašna praznina, bolnija je od ruke ljudske, ili ništavila svih sranja iz pakla, kojima ništa više, od osušenih zimskih sumraka, […]
Suzana Marić “Umorna sam, tugo”
Nebo je preteško pred očima mojim Stišću me dani poput stege olovne Umorna sam, tugo, a stati se bojim I misli mi teku poput rijeke plovne. . Umorna sam, tugo, vrijeme me tlači Kopnim, nestajem, dok prolaznost me drobi Pokušavam svoj kutak sreće naći Prije nego li me ONA u zagrljaj zarobi. . Umorna sam, […]
