Na staklu moga prozora gasnuo je dan sakupio sam hrabrost i krenuo tragom starih pjesama u jednu ulicu kraj rijeke da čujem tvoje korake Jer samo ti znaš za moje loše dane samo si ti vidjela tamnu stranu mjeseca samo ti znaš kako more tuge u jednu suzu stane samo ti znaš tajni prolaz ispod […]
Arhiva > studeni 2024
Marko Jareb”Rodni kraju”
U kaiću srid tražeta dok mi s tunje pada špurjan mislin na te da mi dođeš draga i mila bilice . Ki koluri ki bokuni ‘ko to sve skupa mirita svako gleda samo na se niko za te ne bacila . Još su kapaci odniti tuje a nika njihovo nije bilo i oni ča su […]
Suzana Ljepava “Punom Mjesecu”
Let je lak kroz oblake bijele Paperjaste i meke Kad Mjesec je pun Da osvjetljava put.
Lorena Vojtić “Daljina”
Ne znam tko sam… Kažu da bez tebe tobože stvaram. Lutam, tražim sebe.. Ne mogu – se pronaći! Progovaram o bitnim mi tematikama. Dokad će, trajati ovo tlačenje!? Bog spaja i razdvaja. Njegova uzvišena sigurnost. Zna taj – odgovor.
Milan Janković “U tišini mudrost spava”
Nisam iznenađen ni zaveden. Uz moje kosti, gigantski jeMjesec bijeli, u svojoj umirujućoj tišini. Preko tamnih voda, zapljuskuje me njegova prašina, u pokušaju da smirim svoja tiha mučenja. . Oblaci, kao para dnevnih snova, mjesečevim miješa najsvjetlije zrake. Hvali se plitka plima tirkizno sablasnog sjaja, za prikaz koralja od progonjene misli,…, ispod smještene… . Nikad […]
Završna večer II. kazališnih dana u Münchenu
Teatar MASKA München svečano je zaključio trodnevnu manifestaciju “II. Kazališnih dana München”. Na završnoj večeri pred prepunom dvoranom u Kultur Etage Messestadt izvedene su dvije komedije: “Pidžama za šestero” u izvedbi Gradskog kazališta mladih Vitez i “Patrioti” u izvedbi Sinjskog pučkog kazališta. Predstave su zagrijale atmosferu u dvorani i oduševile gledatelje. foto: Fenix- Marin Bikić
Milica Mihajlović “Spokojna pesma”
Sa sobom ne nosim ništa, sem svoje duše gorde. I neke uspomene modre. Kada jednom odem, zasjaće Sunce, procvetaće ruže, ptice će gnezdo svoje sviti, ostaće lepota života dok će se moj pretvoriti u spokoj. . Kada jednom odem, biće to u tmini krajičku oka moga, u dubini tužne duše, na obali nebeskoga svoda. Volela […]
Suzana Marić ” Crno Martinje “
Svaki korak prema groblju, bolio ga je. Osjećao se kao da bosonog hoda po zdrobljenom staklu, što bliže, to je bol bila žešća, ožiljci sve dublji. Zbog tih ožiljaka samuje. Strah od ponovne boli zarobila ga je. Svoje srce je okovao ledom i neće dozvoliti da se otopi. Mislio je … Mislio je da je […]
Suzana Marić “Ozeblo je srce”
Ozeblo je srce one zime i duša je ozebla s njime kada su snjegovi plesali a vjetrovi pjevali. . Ozeblo je srce na vjetrometini- izgubljenoj istini u nanosima snijega misleći na njega. . Ozeblo je srce iznova usred ledenih okova . sige su ga ranile mečave voljeti branile. . Ozeblo je srce one zime […]
