Opet gledam more i njegove mijene šum valova slušam, igraju se, pjene jedro želim dići, osjetit da brodi kobilica struže dno u plitkoj vodi. . Želim puno jedro, vjetar da me nosi da palubu cijelu kapljicama rosi igrati se s morem, zagrliti vale opet bosa gazit bijele morske žale. . Moje more drijema, […]
Arhiva > siječanj 2025
Ladislav Babić “Fantom slobode”
Nekoliko kratkih opaski na film („Fantom slobode“, Bunuel) o kojem sam razmišljao dok nisam zaspao, pa nastavio ujutro. Neobjavljeni tekst star je više od pet godina. . „Le Fantôme de la liberté (sh. Fantom slobode) je francusko-italijanski igrani film snimljen 1974. godine u režiji Luisa Buñuela. Po žanru je mješavina drame i crne komedije. […]
Milan Drašković “Sonet za Saudade”
Skrovište uspomena iz jednog davnog leta. Otrgnute ljubavi kad se obruše snovi, Noć kada dotaknu dno neki dobri duhovi, Eksplicitno njeno ,,ne“ kod poslednjeg susreta. . Tamo gde ostrvo prima talas zapenjeni, Zaljubljeni bejasmo – da se ne zaboravi – Azaleja sad vene u vrtu te ljubavi, Sećanje mi ostade i dani usamljeni. […]
Lorena Galeta “Mrklini”
Crni me gavrani oblijeću tražeći nekakvu nesreću. . Zalijeću- se u kosu purpurnu Uuviđajući- kaotičnost sveprisutnu. – Iz prstiju mi hranu kljucaju… . Na dlanove mi spuštaju umornu glavu zaslužni da čuvaju svoju tamnu palaču mračnu gotičku kraljicu.
Ladislav Babić “Rijeka”
Bez izvora i bez sliva, bez obala i bez ada, bez pritoka, bez brzaka, ravnodušna kao stijena, niti prava, niti kriva, bez režima i bez pada, sve nas nosi struja njena – nesmiljeni tok vremena.
Milan Janković “Zima čeka svoje vrijeme”
Zima čeka svoje vrijeme, da zagrize posljednje uspomene. Kao lavica čuči u smrznutim vjetrovima, trbuhom do arktičkih valova, izgladnjela i čekajući… Udariti po naslikanoj zemlji, koju su oslikale i Jesenjinove zlatne ruke… Zima čeka svoje vrijeme da ulovi sve one… Bez budućnosti… Bez prošlosti…
Tok misli
Mislio sam da uvijek mogu biti svoj, zaključan izvana, gdje samo ona je znala mjesto gdje držim ključ dopiranja. Nije mi smetalo, bila je čas vjetar, čas sunce dolazila, odlazila kad joj se prohtje, otvarala tajni vrt mojih razmišljanja rušila, čupala sve trajno i pomno posađeno svih usamljenih godina . […]
Slaven Kopanja “Nemojte, djeco, učiti id mene”
Nemojte, djeco, učiti od mene, ja sam mislio da sam pametan, a onda je došlo drugo vrijeme i tek sad vidim da ništa ne znam. . Nemojte, djeco, učiti od mene, ima puno svjetlijih primjera, krv nečista teče kroz moje vene, iz […]
