Plešemo s mjesecom Pratimo ga pogledom Daleko…visoko Isprepleteni prsti čekajući zoru Rukovet poljskog cvijeća miriše na rosu.
Arhiva > siječanj 2025
Mile Lisica “Ona”
Ona diše mojim plućima Šeta po nekom davno izgubljenom proleću I čeka me Čeka Tamo gde se sve već čekalo Tamo gde je sreća upala u nebo I sama čekajući dan najobičnije sreće . Ona cveću daruje nežnost Šapatom izgubljene devojčice Što pod kožom oseća more Kao da nema ništa sa njim Kao da nikad […]
Suzana Marić ” Jednom “
Jednom, kad zaplačem s tugom, a suze moje obriše zora jer ti si negdje tamo sa drugom, a srce bol isplakat’ mora… . Jednom, kad uzdah boli k’o lava vrela iz grudi krene jer duša ova nesretno voli al’ nema nikog da voli mene… […]
Lorena Galeta “Teror”
Gospode svesrdni! Odlazim ranjena… Upucana u prsište. . Vrijeđana, napadana. Izdana i nemirna. Praćena – nesigurna. . Nikako nemam. Drugog izbora.. Osim tog jednoga.. Bježanja iz grada zločina..
Suzana Ljepava “Sanja”
Tiha je gleda lišće kako pada stablo ga odbacuje vrijeme je vrijeme kad požutjeli list pada vrijeme kad stablo odmara zemlja vlažna i hladna kap po kap kiše jednolično pada hodala je slomljenim bokalom hvatala je vrijeme koje ističe mrvice daha sabrala je u haljinu od crvenog brokata uplašenu srnu u svoje krilo krikom je […]
Milan Drašković “Sonet za Dorijana Greja”
U začaranoj noći ugovor sa đavolom, zanosni Dorijan Grej kod slikara Bazila, mladić s likom Narcisa stoji pred ogledalom, biti zauvek mlad – i proklet spram ništavila. . Jak uticaj lorda Henrija na Dorijana, poroci i cinizam odraz dekadencije, Vagnerova muzika i bokor jorgovana, čudo zvano lepota uz dozu misterije. . Sred lažnih […]
Sonja Kokotović “Sirena”
Zvuk je parao zrak na kotačima u jurnjavi puzi život dok dugi prsti crnila mraka zarivaju nokte u ono što je ostalo od tijela, zov nemoći prane moli šaptom milost udisaja još jednog dana. Hod života na rubu sudbine visi o parnom ili neparnom danu u sreći, biti će kako je zapisano na zvjezdanom sanskrtu […]
Milan Janković “I u snu umirući”
Novo svjetlo obasjalo je plimu kad čuo je njezin glas u snu. Zvala ga preko valova; “Odumirem, nad mračnim i neukroćenim morem.” . Ostavio je kosti drhtave i probudio krvne žile mrtve. Pod oštrim zimskim zvijezdama. Po pustim stazama za motorna vozila. I prosu sjajni crni sirupasti katran svog uma, po poljima smrtno tihog žita, […]
