Arhiva > ožujak 2025
Lorena Galeta “Katatonija”
Ovi stakleni kapci- vrebaju kataklizmu. Mimika se – polukružno.. Okreće u nedogled. Neemotivno stanje, definira osobnost… A gestikulacija – biva odbačenom. Čupam se iz grotla obmana i neistina.. Jedino mi je vjera, – temeljna vodilja.
Sonja Kokotović “Jedan kromosom viška”
Njeno lice toplo cvijetak je proljetni poput tratinčice se smije zubiće pokazuje. Unosi vedrinu u svaku sredinu njeno oko, posebno sjaji uvijek – zagarantirani su zagrljaji! Upire prstom da nam ne promakne ono što srećom dotakne, ako želi, ona je i leptir i cvijet, u njeno maleno srce stane cijeli svijet! Mada je dijete, često […]
Sonja Kokotović “Put do sreće”
Zatvaram vrata prošlosti. Slažem u kutiju želja sve neispunjeno, kroz otvorene prozore žudnji puštam treperave snove da se nastane u nekom mlađem tijelu. . Ragade godina davno prihvaćene srasle sa mnom, nastanile se u borama. . Više ne rastem. . Zbrajam uloženo vrijeme, dodajem sva dijeljenja srca i od toga oduzimam gubitke uloženih nada. Puštam […]
Danijela Ćuk “Tebi, ženo”
Žena si, majka i kraljica, borac i u svakom trenutku lavica, uvijek tu za druge a gdje si ti? Prije nego odgovoriš, dobro razmisli. . U svom životu imaš zanimanja sto, mnogi i ne primjećuju to, ali ti dobro znaš to sve, i zato misli,draga,misli na sebe. . Ako nisi dobro ti sama, ako nisi […]
Suzana Marić “Put za nigdje “
Hodamo putem koji ne vodi nikamo ispod obješenog rebra nebeskog i trudnih oblaka punih gorčine i tjeskobe. Put koji se u paukovu mrežu pretvara, gura nas ka središtu ponora. Uzalud potoci nade u mirisno jutro obojano plavim različcima i bijelim glavama ivančica; kukolj je niknuo posvuda. Čičak i trnje se za dušu hvata, ranjavajući svilene […]
Lorena Galeta “Nemir”
Nedjelja je buran dan. . Eterom se prolama mučna grozota. . Znakovi – bezakonja. . Ne nazire se poboljšanje… Ostaje samo gorak okus… . Jal i gnjevnost. . A u grudima – krater od metka.
Besmrtnost – prepjev (Immortality, Clare Harner)
Nemoj stajati uz grob moj i ne plači, ja nisam tamo i ne spavam samo – ja sam huk tisuću vjetrova, i dijamantni odsjaj snjegova, svjetlost sam sunca sa zrela žita i nježna kiša jesenja, sitna. Kada se budiš s jutarnjim mirom, brzi sam nalet, uzdignut hirom tihih ptica u kružnome letu i dan sam […]
