Dok proza vapi za publikom, poezija raste u samoći. (Nedžad Ibrahimović) , Vrijeme je neizumiteljsko i plošno. Znanje ne potiče horde već one uzmiču i bježe, sleđene kontekstom. Osvijetljene škrtom svjetlošću plemenskih vatri, ohrabruju se da stalno prave korake unatrag, uporno pokušavajući dostići sanjani prag pračovještva. . Promjena je postala konačna: stanje je nepromjenjivo. Zato […]

Pročitaj cijelu poeziju

Ljudi se žure i tenzije dižu, od silnoga stresa živjet’ ne stižu. . Lete i zuje k’o muhe bez glave ‘mjesto u nižu brzinu da stave. . Psihički napor toliko ih cijedi i nemaju snage za ono što vrijedi. . Cijelo se vrijeme nekuda juri a onda ti vrijeme naglo iscuri. – Tek onda shvatiš, […]

Pročitaj cijelu poeziju

Labilna meta za predatora. . Posramljena- onemoćala te u ralje bačena. . Distorzija uma, i očajnički krik upomoć nisu – prošli uspješno. . Pomračena tamnica istražnoga zatvora- baca u kontroverzu. . Tko se tu igra; ovoliko- mučeničkom karmom? . Kakvi to zločinci, pa jadni zlikovci i loše iskovani pojedinci… Imaju pravo, kidati posvećene skute?! . […]

Pročitaj cijelu poeziju

Dođe mi da ti priznam da te previše volim. Ali me strah da ne postaneš okrutan. Dođe mi da ti stisnem ruku, ali me strah da ne pomisliš da sam bespomoćna. Da te zagrlim najjače, ali me strah da ne osjetiš koliko sam krhka. Dođe mi tako, jer sve u vezi tebe je previše. Dođe […]

Pročitaj cijelu poeziju

Imali smo iste snove, puno istih želja, nije bilo nadaleko takvih prijatelja. . Uvijek skupa i u dobru, skupa i u zlu, ne vjerujem sebi da te više nema tu. . Ostala nam nerazdvojna i djeca i žene, pa često prepričavamo naše uspomene. . Ljudi kažu, vrijeme liječi i najgore rane al’ ne mogu zaboravit […]

Pročitaj cijelu poeziju

Niotkuda pristiglo, zateklo se, naočigled svima. Jurnulo, upetljalo se, u nerazmrsivo(st). . Smiriti ga, pod mačkinom nogom, ni ne snatri! . Sklupčano, saobraženo sa vijugavim putevima, šara k’o na đibi-lutki, mustre nepojamne. Deder joj ime daj! . Kalokagathia. , Boja prelivenih. Iz svake posebne do u jednu skupnu – šućmurastu. . Usnismo je. U snu […]

Pročitaj cijelu poeziju

Pročitaj cijelu poeziju

Pun Mjesec tvori slanu sobu, protiv mojih behemoth leševa. Od ranih jutarnjih olujnih oblaka, držim lice svoje, prema kišnom nebu. . Izgubio sam se zbog ljubavi. Izgubio sam ljubav prema sebi. I tako, samo svoja sjećanja proganjam. Brod sam, duh, praznim morem lutam. . Kroz život me vuklo sidro vremena. što po sceni bježi bez […]

Pročitaj cijelu poeziju

Izmičeš mi duboko pod morem Na moje rame naslonjena . Izmičeš mi iz zalogaja sunca Sa fotografija složenih u kutiji od cipela . Izmičeš mi u očima pijanog svirača Na ulicama Pariza koje si volela kao oca i majku . Izmičeš mi u ovaj dan otrovan daljinom U ime želja neostvarenih . Izmičeš mi iz […]

Pročitaj cijelu poeziju