U meni,
puni tebe
tragovi nade
jer uvijek dolaziš snovima
s proljeća.
Nečujno uranjaš u moje sanje
obnavljajući moje srce
košarom punom sretnih sjećanja.
Smijehom odagnaš sve
uskovitlane bojazni,
uvjeravajući da zaprimljena
nebeska čulnost u nama
neraskidiva je veza
mogućeg i ostvarivog,
pa tako
nadi u željama
uvijek ima mjesta.
Dijeliš li Gore, na nebeskim ravnicama
i drugima
puno naručje
ispunjenih snova
s proljeća?
8 komentara za "Tragovi nade"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.