foto: Suzana Marić
Moj maleni čamac
Ima: krmu, pramac…
Za jedra od svile
Krpe su poslužile.
*
Veslo mi je metla stara
Za pravo nemam para.
Želim samo mornar biti
I morima ploviti.
*
Obići ću sve otoke
Mutne rijeke i potoke
Sa kapom na glavi
K’o kapetan pravi.
*
Samo čamac da izdrži
Jer na moru Sunce prži
Od vrućine boli glava
I meni se tada spava.
*
Postavit’ ću suncobran-
Stari bakin kišobran
Štitit će ak’ Sunce grije
Ili kiša se izlije.
*
Bit ću gladan ispod neba
I hrane mi dosta treba…
A tko će kuhati?
U čamac mama ne može stati .
*
(Morat ćemo ipak na suhom ostati :))
SUZANA MARIĆ
Aljoša
25/10/2022 at 4:35 pm Permalink
Maštarije malog mornara. 🙂
26/10/2022 at 5:59 am Permalink
U dječjoj mašti je sv e ljepše. 🙂
26/10/2022 at 6:08 am Permalink
Uživjela si se lijepo u dječji svijet.
26/10/2022 at 6:11 am Permalink
Dječji svijet mašte je beskrajan, a ja sam ga pokušala malo dočarati insirirana suprugovom starom fotografijom.
26/10/2022 at 6:13 am Permalink
Koliko se sjećam, je. 🙂
26/10/2022 at 6:15 am Permalink
Ponekada je dobro pobjeći od svijeta odraslih u taj bezbrižni, veseli kutak dječje mašte. Opustim se i sretnija sam . Dobro vam jutro, Miha 🌹🙂
26/10/2022 at 6:49 am Permalink
Zgodno, Suzi. Lp! 🙂
27/10/2022 at 12:18 pm Permalink
Krasna pjesmica, Suzana. Neka je tvom mornaru mirno more.
Lp
27/10/2022 at 6:58 pm Permalink
Hvala najljepša, draga Anja 🙂
27/10/2022 at 6:59 pm Permalink
Hvala najljepša, Kate 🙂 Ha, moj mornar je na suhom, uz mene, a čamac je odavno prerastao 🙂 Ugodnu večer ti želim 🙂