Čuješ li jauke žrtvi?
Ubijaju se gradovi i ljudi.
Leže srušeni i mrtvi.
I nikog to ne čudi.
.
Čuješ  li  jauk majke
nad mrtvim djetetom?
Zlo je izašlo iz bajke
i opet luduje svijetom!
.
Makar malo oslušni
kako tišina ječi,
dok ljudi ravnodušni
gledaju zločine mirno – bez riječi.
.
Svima je ogluvila duša,
ne čuje žrtava krike.
Od zla se niko ne gnuša,
ravnodušni su – iz navike.
.
Otupili na tuđu muku
da bi živjeli bez stresa.
I stekli lošu naviku:
glavu u pijesak – do svog udesa.
.
A loše navike ubijaju
ravnodušni svijete,
ubice što dušu nemaju –
i tebi prijete.
.
I znaj – nisu krivi samo bezdušni
što od ljudi prave žrtve.
Krivi su i ravnodušni
što mirno broje mrtve!