Teško je prijatelju neznani
nekome značiti zvjezdani trak
a postojati tek kao pepeo i prah,
orkanskog vjetra samo dah,
nevidljivo zrnce peludi
na maslačcima zažutjeloj livadi
što ipak, leptire nahrani.
Teška je bol prijatelju
proći  pustom ulicom
suspregnuti oka sjaj
kad vidiš da u susret ti dolazi
lik što pogled ti muti
i srcu naređuješ da šuti.
Tlapnja je dočekivati noći,
čekajući snove ,javu tjerajući
da taj netko može doći
poklanjati ljubav u samoći,
ako si ikad ljubio sjenu
poznaješ prijatelju i tugu njenu.
Razumi pjesniče ovu tugu
svatko je jednom proživi kao kugu.

Štefica Vanjek-Štefi