Nitko ne zna što se krije u nama
ni sami ne znamo svoje dubine
prebiru li po zlatnim strunama
prsti svetice, nokti konkubine.
Koračamo oprezno po daskama
tužnih klaunova pune su bine
i kako prepoznati pod maskama
riječ svetice, tajnu konkubine.
Ostavljamo trag mrvicama duše
s nadom da smo prosuli rubine
istine rastu , s nama se ruše
skromno svetice, sjajno konkubine.
Iznad nas klepeću nečujne ptice
čuvari na mutnom putu sudbine
nosi li svako anđeosko lice
svjetlo svetice, tamu konkubine.
12 komentara za "Svetice i konkubine"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.