Varam danas svoje ja

bez imalo grižnje savjesti

sa zamišljenim likovima podsvijesti

koji bez traga nestaju

u blještavilu srebrnog sjaja

mliječne staze i svemira

da sreća za nas obitava.

Ispirem masku pajaca

što suzom publiku je uveseljavala

puštam suzu iskrenu

da tugu potocima ispire

samoćom obavijena

i tišinom napojena.

Varam se danas da sretna sam,

osmijehe dijelim prolaznicima

dok iza čeznutljivih pogleda

nostalgija se skutrila,

guja tuge njedra izjeda,

prevaru duši nudim

kao dar s neba odabran

ali srce prevaru ne prihvaća

reže vene kao oštrica mača

i ne mogu, ne mogu bez plača.

Štefica Vanjek-Štefi