Ispijamo koliko u čašu stane

jer  stakleno dno je neobična leća

besramno uveličava stare dane

pa se iskrivljenih slika čovjek sjeća.

 

Srcu je sve lakše, a sve teže glavi

ljulja se, mogla bi s ramena pasti

 brza rijeka alkohola  žile plavi

stigosmo do runde kada kuća časti.

 

Možda smo izgubili kompas i fokus

nadmoćno nadjačavši mlađe i bolje

bar za noćas je ispran pelina okus

i žuč smirena riječju dobre volje.