Izgnana sam iz tvojih snova
kao beskućnica  iz toplog utočišta
kao prosjak sa ugla prometne ulice.
Zaboravljena sam kao plišani medo
pod krevetom odrasla djeteta
što igra ga je zaboravila
pa paučinom zaogrnut drijema .
Nikad nisam bila tvoja stvarnost
željela sam biti i više od tog
željela sam biti  tvoja opsjednutost
tvoje more strasti i nježnosti,
tvoje plavo nebo za široku dugu
što kišu je suncem otjeralo.
Izgnana sam iz tvojih noći
kao zvijezda sa oblačnog neba
kad oluja prijeti i potop sprema.
Željela sam biti tvoja violina
što u noćima nježno svira
kantilene i sonate za zajedničku sreću.