Prede duboka noć svilene niti sna
lahor budi brezu usnulu na tren
šapuće joj riječi koje ona već zna
srcem je u srcu zapleten vjetar njen.
A krovove je prekrio zvjezdani prah
i u oku plovi žuti Mjesečev lik
djeva spava dok pjesnik još gubi dah
čekajuć’ pjesmu da od ljepote pusti krik.
Uđi lahore , otvoren je prozor naš
ne gasi svijeću i samo budi tih
ja znam o brezama a ti s perom znaš
digni ga do neba po lepršavi stih.
Aljoša
10 komentara za "Lahor i breza"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.