Zaboraviti ću te svim osjetima
obečajem sebi  da moram,
čim proljeće krošnjama zamiri
i zavjese od nedodira raširi,
moji vapaji neće do tebe stizati
prije tebe upiti će ih mladi listovi.
Zaborav sam već poslala da luta
samo do tebe ne nalazi puta
u krug se vrti i izčezava
zna da lik tvoj se lako ne briše
kad duboku u srcu ime ti piše.
Kada ljeto sunce pošalje
možda sprži sve slike zapamčene,
možda kišna jesen ispere poljupce
po tijelu,usnama i licu pečaćene,
ili zimski snjegovi zatrpaju smetovima
dobro utabano sjećanje na susrete
krilima nježnosti nošene
i treptajima praćene.
Uvjeravam se da ću te zaboraviti,
makar morala noćima probdjeti,
zamagljenih očiju u stihove te smještati
zaboravu tako pute do tebe kazivati.

Štefica Vanjek-Štefi