Ovdje kiši dugo u noć
i mjesecu nema ni traga
često poželim na vrata ti doć’
i reći ti da si mi draga.

Al’ ostajem tu i gledam u polja
makovi drhću pod kapima kiše
u igri šutnje od mene si bolja
i već dugo je kako me ne zoveš više.

Dani teku isto k’o prije
ja budan sanjam anđela svog
ponekad vjetar uz prag što vije
donosi zvuk mi imena tvog.

Tugom se rose prozori crni
u njima vidim tek odraz svoj
k tebi bih sada ko plahoj srni
došao reći da još sam tvoj.

Al ostajem tu i gledam u polja
makova nježnih nema više
u igri šutnje od mene si bolja
dok drhtim sam pod kapima kiše.