Usahnut će srce, duša isto tako
tijelo će oronut slijedom senilnoga uma
i ponekad samo sjedeći u dvoru
zaboravljen ispod krošnje i tihanog šuma

sjetit ću se tebe, tvojih milih riječi
kao jeka sve će odjeknut u meni
prošlost će se javit kao silni val
što obalu snenu oplakuje i pjeni.

Usnuti ću utihu, bonacu i tramontanu
jedro tvoje što prkosi u zori
lik tvoj usnuti ću nježan, mio
stalan svjetionik što daljinom gori.

Sanjat ću te uvijek nedostižnu, dragu
ko daleku zvijezdu, kao slatku bol
na dalekoj pučini tražit ću ti jedro
snivat ću ti kosu, na njoj suhu sol.

Tramontanom nošena kroz godine mnoge
u mom srcu vjerne pronašla si sprudi
i vječiti žal što nikada nisam
prislonio glavu na divne ti grudi.