Kiše kao da isperu dušu
 nakon njih je svaka misao čista
 dok palim cigaretu, gledam gore
 moj krov se opet mjesečinom blista.
 
 Unutar kuće čuje se disanje djeteta
 prave su radosti uvijek tako jasne
 niz rine se cijede k\'o anđeoske suze
 srebrnaste kišne kapi krasne.

Od nekud iz daljine javlja se grlica,
 raspjevana, k\'o da samu ljubav gudi
 niz oranice se tiho pojavljuje zora
 i široke brazde novim sjajem rudi.

Ispod stare strehe češljugarka živa
 kao da je netom izašla iz gnijezda
 kljunom svojim upire u nebo
 i pozdravlja jato preostalih zvijezda.