Kroz paučinu sjećanja

posmatram

kako izranjaš iz mojih nemira

i treperiš kao ruža na vjetru

Pa sklapam uspomene

na pokisle parkove i jata malih ptica,

skrivena od radoznalih očiju,

u krošnji divljeg kestena

ispod koga sam čeznuo

 za tvojim osmjesima

šećer djevojko

Dani,

 kada se nismo plašili

samoće ni bola, ostavljeni

kao otpaci i starudija

polako, kao ostarjeli slonovi,

umiru u našim sjećanjima

Sve nijanse ljubavi i strasti

koje smo uživali

do posljednjeg daha

leže u kutijama uspomena

Godinama,

na pogrešan način trošeći

svoj talenat i vrijeme,

zaboravljen od prijatelja,

nosio sam sjećanje na tebe

nemoćan da ti pomognem

 da otkriješ male istine

skrivene u mojim pjesmama

Ovo je obična ljubavna pjesma;

trebalo bi da je završim

ali ne mogu da zaboravim

muke koje su joj prethodile

Mjesec iscrtava drveće

po trotoarima,

svjetlo nije dobro,

a ja tražim stih

koji bi vratio dio vremena

koje smo oboje dijelili