Neka mirno jezero usnule ti duše
o dalekoj ljubavi romori i sniva
dok snažni vjetar diže se i puše
preko sjetnih sela i pospanih njiva.

Spavaj dušo, neka tvoje bilo
usporeno kuca sred večernje tame
u tvoje vrelo i usnulo krilo
neka padne srebro mjesečine same.

Nek ti grudi dišu tiho i polako
ko daleke šume sa visokih gora
zvijezde snene što sijaju mlako
nek zaglade ljupkost premilih ti bora.

Neka lahor nježni uđe ti u kose
i takne ti pramen, što se u snu zlati
dok se vani ispod sjajne rose
povijaju krhke i zelene vlati.

Neka mirno jezero usnule ti duše
o dalekoj ljubavi romori i sniva
dok snažni vjetar diže se i puše
preko sjetnih sela i pospanih njiva.