Noćas opet zavijaju
bijesni psi vjetrova
s istoka, zapada,juga i sjevera
preko oronulih krovova
i crno zamrljanih dimnjaka.
Noćas se ponovo kao bujica
rijeka bola prelijeva
preko osjetila i obamrlih udova
kao dosadna kiša jesenja
što ju najavljuje oblak sumoran.
Noćas ponovo ja, nisam ja
buntovna i poletna puna osmjeha,
vreća sam bez dna izgubljenih sjećanja
što bolom tijelo mi okiva
obnevidjela za zbivanja radosna.
Noćas,ah noćas, bez stihova
prazna sam školjka bez bisera
ostavljena na dnu jezera.
Štefica Vanjek-Štefi
11 komentara za "Noćas"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.