Postali smo tek plastične lutke Trenutno lako zapaljive, svrsishodne Navođene ljudskom rukom vještom, govornicima u ludilu Ako se i odbaci cijelo jedno stoljeće ostaje nam još samo jedna ideja koja nas je vodila dok se glave nisu gubile Teško da ćemo se ikada približiti Suncu, ako su oči prekrivene velom izbrazdanih sjećanja, bezidejnosti, željom za neshvaćanjem prošlosti Jastuci će ostati prazni, misli će okameniti na plavome moru Ribe će presahnuti ako ih nitko ne posoli Zumbuli i ruže će uvenuti ako ih ne poklonimo nekome Bio bi dovoljan trenutak ako pogledamo prema zvjezdanom zelenom nebu Pustimo suzu radosnicu, pokopamo budućnost Misao nas treba voditi, a ne osjećaj da smo zadovoljni jer smo se vratili, prosuli pepeo po grobu našeg prvoga života
misao a ne osjećaj
Prešli smo iz jedne dimenzije u drugu crvotočinu
Um se je zamaglio od te paljevine, izjedanja
Onoga što smo ostavili iza sebe,
a nismo ni bili svjesni da je cijeli jedan život umro
18 komentara za "misao a ne osjećaj"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.