DaljineNasGolicaju
Sretni smo na oblaku magle. Otvori kišobrane dok se suza miješa s eliksirom življenja. Upotrijebi obje ruke, zaljubljen sam u tebe. Zumbuli bujaju, narcisi samo što nisu eksplodirali.
Stvoren sam za romantiku u nabujaloj rijeci što odnosi sjećanja i donosi vrijeme što stoji. Pomak iz lijevo-desno prema naprijed-nazad ne iziskuje napor a opet potiskom energijskih supstanci bomba odnosa puca po šavovima.
Usne, usne su ti crvene, sočne, meke, nježne. Dlanovi moja droga. Dopusti, morski val ću biti. Mrak je zauzeo standardnu dimenziju, ne posustaje dok ti se približavam.
Nikada nije kasno za nas. Pips, čips, toplo-hladno raznesenje. Pahulja si snježnog nanosa što se topi pri mojim izdisajima. Kada te udišem mirisi prebivanja se razbijaju. Navođen kompasom Ljubavi volim te kako u staklenicima nedjeljnog ugođaja i tako dok zima nemarno se odaje ljetu.
Večeras nisi blizu mene a ja te želim, pod kožom, zariti nokte u crne lasi. Prijateljica si u noći, kada ćeš mi posteljom proći. Osebujno prilagođeno rojiš mi se u glavi kao pčele radilice u košnici gdje stvaraju medene štapiće. Iskoristit ću ih, po preponama ti crtati šare Ljubavnika i Princeze.
Otvori prozor na vrhu Hotela- Daleka Austrija, vjetar će me nanijeti pod tvoje kapke. Gledat ću te oslobođen daljina što nas priječe. Tako želim pored tebe leći, puzati, puzati, pod tvoja koljena pasti i moliti za samilost tvoju.
9 komentara za "DaljineNasGolicaju"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.