Nikada nisam napisao pjesmu
za tebe
Ovo nije pokušaj da se iskupim,
suviše sam umoran
i radije bih obilazio kafee
nego lutao od uspomene do uspomene
mučeći svoje, jedino, srce
Noćas popuštam,
možda zbog proljeća i
dozvoljavam ti da uđeš bez kucanja
i vidiš gdje sam ranjen
Nedjelja je
i svi su tu
bez moje samoće
bez mirisa dunja
bez moje želje da te imam
bez opasnosti
Bio sam utočište za tvoju čežnju,
ali to je bilo davno
Ne znam šta se dogodilo sa tobom
Volio bih
da mogu da pjevam
da u dubini svoje duše povjerujem
da ovo piše isti čovjek
koga si upoznala
jednog jutra
u vagonu druge klase
Nema nikoga da posvjedoči
da je ovo moj način
samoodbrane od misli
koje su me otjerale u poeziju