Gospodar Samoće gasi svijeću

noć zagrljena u snježnu melankoliju

traži drugo Ja

Sunce u daljini doziva oči što energiju upijaju

pospremaju u predmet broj dva, napjev Iskrenosti

Grudi vragolaste, Gospodar Samoće priželjkuje ih

Zlo namjere raspliće zastave tužne boje

Ratno izaslanstvo šalje glasnika, smrt je neizbježna

Moli za Grešnike u času neprepoznavanja, Stvoritelju

Neimaština suprotno postavljena od doma i ogrjeva

Ideali idolopoklonstva neizmjerno

cijene iscjelitelje zloće

Hazarder iz gomile snova odabire najbolja vrata

isklesana zanatom samurajskih vještina, Ronin života

Ponekada je iskreno reći

Mrzim te dok sve tvoje volim

Razdor, utjeha, jecaj dok gledaš u oči

Pristala si ljubiti i zato ne razgrći slad usana

Med i sok limuna potencijalno me otkrivaju

Nije vrijeme upitno čežnje

već ruke koje tiho otkrivaju te

Nagost tijela tvoga išću