DvostrukoPosoljeno

Moje srce briše čežnju s posoljenog dlana
I tada u čekaonici neposluha uvrijeđena tjeskoba luta
Smrt je odveć laka, grabi, trguje, caruje
 
Pruža ruke prema ulici praštanja
Vojnici smo slijepi na promenadi Sjećanja
Mrznem draga bez tebe
Oluja mladosti
dograbila je poeziju života
 
 
Željeli smo noći ispunjene smijehom,
a tamo negdje je pijesak crn u očima radosti
Oči mi se sklapaju, mislim, o planini Plave boje
Jezeru punom riba
 
U kutu Svemira moga ti si
Ono najbolje, postojano, caruje sloboda
Teške ruke sklupčane
na klupi jezgrovito potrebe slažu
 
Tako želim da si pored mene
Zadnji peron postojanja.
Suza teče posoljena, tlo vlažno
Blato pod nogama
 
Kako da se krećem
kada je ovo posljednje putovanje
moram sam sagraditi Hram Nepostojanju

8 komentara za "DvostrukoPosoljeno"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.