Goya: 3.svibnja 1808.
Prado, Madrid

Mirisale su smokve i masline u pliticama
toga sumraka u Granadi.
.
Šumio je život ispod šarenih suncobrana
kap sangrije na bijelom stolnjaku.
.
Pitala sam te koji je dio Granade upio krv
andaluzijskog slavuja.
.
Ulični svirač plakao je flamenco, a jedan je
bailarin pričao svoje strasti utrobom, hladnog lica,
zarobljenim bijesom.
.
Pljeskao je grad svoj ritam, puten, vruć, tragičan i živ.
Smijao si mi se, prstom si mi obrisao kut usne,
a ja sam iza svih tih slika vidjela njega.

Stajao je sam, ranjiv sa svojim ždrijepcima,
visokim kulama, maslinama u bisagama,
sa svojim gitanosima i golemom Lunom iznad glave.
.
Samo je stajao i gledao u mrak uperenih cijevi koje će
ubiti tek začetu pjesmu.

.

Marija Juračić: “Pisci, ljubav i ostale trice”

Posvećeno FG Lorci

REDAK