Kroz paučinu sjećanja
posmatram te sad
izranjaš iz mojih nemira
i treperiš kao ruža na vjetru
kao onda kad sam te sreo prvi put
Pa sklapam uspomene
na pokisle parkove i jata malih ptica
skrivena od radoznalih očiju
u krošnji divljeg kestena
ispod koga sam čeznuo
za tvojim osmjesima
Posmatrao sam te, često,
u ljetnja predvečerja,
kako odvažno koračaš,
ne dozvoljavajući osjećanjima
da otkriju razloge tvoje čežnje
Svih ovih godina,
kao voz na sporednom peronu,
zaboravljen od prijatelja,
nosio sam sjećanje na tebe
nemoćan da ti pomognem
da se vratiš u svijet
koji si napustila
Muzika sa starih ploča
pjeva nešto romantično
o vremenu iza nas
dok me tvoje oči,
dublje od crnog opijuma,
gledaju sa starih fotografija
unoseći paniku u moje srce
kao onda kad sam te sreo prvi put