Svanula je toploga ljeta zora
Na prozorskom staklu kišne kapi
A duša vapi !
Za odsjajem sunca na površini mora.
A kiša bešćutno pada
Prkosi vremenu kao ratnik smjeli
A duša želi !
Uživati u ljepoti debeloga hlada.
I kao da mi se smije
Kapima teškima osjetila draži
A duša traži !
Malo sunca da ga ogrije.
Kada bi samo trenutak stala
Da vidim komadić moga plavoga neba
Ljepota koju duša mi vreba
U oku ona bi zasjala.
6 komentara za "Komadić plavoga neba"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.