Marin Čaveliš je crnogorski i hrvatski pjesnik, inženjer  i savjetnik   za seizmologiju, član Hrvatske građanske inicijative i Hrvatskog nacionalnog vijeća Crne Gore.
U redovitoj emisiji Radio Dubrovnika “S Hrvatima Boke”, voditelj Hrvoje Španić ovako je predstavio Marina Čaveliša:

„Tko je zapravo Marin Čaveliš? Čovjek velike naobrazbe i širokog duha, dalmatinske egzotičnosti i kontinentalne postojanosti, inženjer i pjesnik. Veliki njemački književnik, nobelovac Herman Hesse u svom kultnom romanu “Stepski vuk” kaže: “Čovjek je tjelesno jedinstven, a duhovno nikad”. Netko tu svoju podijeljenost sublimira u bogatstvo duhovnog sadržaja i nenametljivo bogati druge. Takav je Marin. Čovjek koji zna i koji svoje znanje voli podariti drugima. On je energetičar koji se odlično razumije u elektroniku. On je inženjer koji piše pjesme. On voli meditativne duge šetnje u tišini, kao debatno raspoloženje okruglog stola. Takva individua, iako crpi nadahnuća iz neophodne samoće, nikada nije usamljenik, ni sebičnjak, već je uvijek to čovjek svjestan svojih identitetskih temelja, u službi zajednice.“

 

Marin Čaveliš objavio je  zbirku pjesama:  „Poezija mojih iluzija“.

Umjesto predgovora je napisao:

„Ovo je moja prva zbirka poezije.

U obliku knjige, a još knjiga nije.

Da je knjiga, to ne mogu reći ja.

To neka sudi onaj ko je pročita.

Jer ja sam samo imao iluziju.

I umislio da pišem poeziju.

Iluzije daju svemu draž i ljepotu.

Zbog njih se zanosimo u životu.

I svaka glupost dobije smisao.

Pa sam, eto, i ja pjesme pisao.

Slagao sam misli, rimu i ritam.

A je li dobro, ja sebe još pitam.

Poezija  Marina Čaveliša je  jednostavna, zaigrana,  ponekad  blago ironična, jasna i dopadljiva. Čini se da je trese iz rukava, lako i onako usput. No, nije tako. Najbolje pjesme nastaju, nakon čina inspiracije, kao rezultat rada. Marin Čaveliš voli svoju poeziju i poštuje svog čitatelja. I upravo zato dotjeruje pjesme do savršene jednostavnosti. Daje im sliku i daje im ritam. I malo onog čarobnog praha iz kutijice koja se zove Poezija.

No, najbolje je da pjesma govori:

/ Iluzije malo sutra/

Sjetim se nekog jutra

svijetle budućnosti,

nade u bolje sutra.

Iluzija iz mladosti

sanjanih do juče.

Sad su samo riječi

koje prazno zvuče.

 

A mi smo ih čekali.

Svijet smo mijenjali

za naša pokoljenja.

U velikom zanosu,

kao da nismo znali

i kada se mijenja

haos ostaje u haosu.

 

/Anketa/

 

Sprovedena je anketa:

Da li vam kiša smeta?

Kako bi željeli da pada?

Koliko puta i kada?

Pitali su ljude razne.

Svi uzorci su imali glavu

i džepove prazne.

Napravili su statistiku.

Nakon nje i analizu.

Kiša je dobila kritiku!

Dopadljiva su razmišljanja Marina Čaveliša o poeziji pa ih poslušajte. Nije zaboravio spomenuti  naše i njegovo Očaravanje.

http://www.radiodux.me/emisije/tragom-hrvata-boke-i-dogadaja/nas-gost-marin-cavelis

Marija Juračić