Nera Pavičić, suvremena mlada žena koja  korača između znanosti i poezije, između realnosti  i trenutka  iluzije, do danas je objavila jednu zbirku poezije: „ Album iluzija“. Knjiga je to zaokruženog, cjelovitog  sadržaja, zbirka pjesama koja se čita gotovo kao roman u stihovima. Njezina četiri ciklusa; Neman i vila, Zima, Poigravanje mašte, Ljubavne iluzije, bajke su u stihovima, pjesme koje imaju svoje likove, fabulu, metamorfoze, koje djeluju bajkovito, ali čitatelj osjeća da su niknule iz čiste,  teške i složene stvarnosti.

Pjesme prvog  ciklusa  „Neman i vila“ pričaju bajku o djevojčici koja se našla u svijetu odraslih  u kojem  ljubav donosi tugu, u kojem   strah postaje opipljiv, a dominacija i nemoć   zbunjuju. Jedini izlaz djevojčici je bijeg, ona čuvena „zečja rupa“ kojom se prolazi u svijet mašte, svijet  u kojem je ona kreator zbivanja, u kojem se osjeća sigurna i voljena. No, djelić stvarnosti uvijek je prati jer uvijek se sila hrani slabošću, uvijek joj suze podižu moć.
/Kuglice straha/ 

Vili suze ukrala
kuglice straha
u zjenicama ostavila
vila ih čuva
nemani da budu hrana.

 Ciklus pjesama „Zima“ počinje obojen crnom bojom. Mračne pejzaže obasjava crno Sunce. Ponavlja se postupak pjesnikinje iz prethodnog ciklusa. Ona napušta te crne boje i iznova nalazi svoj spasonosni svijet mašte u kojem je sve ljepše, svjetlije i radosnije. Budi se samopouzdanje i djevojčica postaje hrabrija, odlučnija.

Postoji jedna mala djevojčica koja se skriva
jedna vila s osmjehom anđela i pogledom prijatelja

jedna neman moćnoga uma

jedna žena s mračnim strastima i velikim potrebama.

Kad se sve one upuste u borbu za prevlast
nestašna iluzija samo iščezne i dođe na svoje mirno mjesto,gdje su svi pomireni sa svojim ulogama
gdje vlada sklad…

Treći ciklus pjesama “Poigravanje mašte” pretvara djevojčicu u odraslu ženu. Dječja igra pretvara se u iluziju. Pjesnikinja svoje iluzije i dalje naziva igrama i igra se svime što je dotakne, pokrene emociju.  Djevojčici je ukradena igra i sada se odrasla žena igra svojim iluzijama. Dovršen je proces odrastanja, ali dijete u ženi nastavlja se igrati, iako sada na život gleda iskusnim očima. /Igra rijeke /Igra tajni/ Igra svjetlosti/ Igra dodira/…
Sve te pjesme otkrivaju prirodu autorice; jedan njezin dio ostaje romantičan, njezina sposobnost kreiranja sna, iluzije, ostvarivanje dojma da je privid stvarnost toliko je snažna da zadivljuje, ali i onaj drugi dio njezine prirode koji je analitičan, racionalan, smireni promatrač ne ustupa svoje mjesto romantiku. Romantičar i praktičar se ne svađaju, ne sukobljavaju, idu ruku pod ruku i svaki na svoj način gleda, promatra i ostvaruje.
/Igra tišine/

Na kraju dugog šetališta
jedna klupa

topla večer
grli rijeku

prolaze šetači
drže se za ruke.

Četvrti ciklus“ Ljubavne iluzije”  nježne su, tonom blage ljubavne pjesme. Dominira želja da ljubav traje, da joj se može vjerovati, da znači zaštitu i postojanost. Te pjesme traže od  ljubavi da bude utočište u kojem vladaju  stalnost i povjerenje. Budi se iluzija ljubavi koja ne mora počivati na stvarnosti, ali postoji i živi u svom maštovitom zatvorenom svijetu. /Egoizam/

Kad mi rane zacijeliš
ostani kraj mene

kad mi dušu nahraniš
ne idi nikud.

 Stoj u mom naručju
kao uspavani cvijet

samo za mene.

Iako Nera Pavičić stvara u tišini, pratimo njezina nova ostvarenja na portalu Očaravanje i vjerujemo da će nas iznenaditi još jednom kvalitetnom i neobičnom zbirkom.

.

Marija Juračić, prof.