blog.dnevnik.hr

U MALENOJ, TIHOJ SOBI  ČULO SE JE SAMO PUCKETANJE VATRE IZ KAMINA.

RAZIGRANI PLAMIČCI  STVARALI SU SJENE PO ZIDOVIMA.

U KUTU PORED LEŽAJA ,GORJELA JE SVJETILJKA I OBASJAVALA

IZBRAZDANA LICA DVOJE STARACA.

JEDNO UZ DRUGO,U TIŠINI, PRELISTAVALI SU STARI ALBUM.

USPOMENE SU IZLETJELE POPUT MALENIH KOLIBRIĆA .

VRATILI SU SE U PROŠLOST,U VRIJEME MLADOSTI KADA SU MISLILI

DA LJUBAV: HRANI, OBLAČI, LIJEČI, DA POBJEĐUJE SVE.

LISTAJUĆI LIST PO LIST,EMOCIJE SU MIJENJALE MJESTA NA NJIHOVIM LICIMA.

OKREĆUĆI  GLAVE JEDNO OD DRUGOG, KRADOM SU BRISALI SUZE ISPOD NAOČALA.

KOLIKO JE SAMO USPOMENA IZMEĐU OVIH KOŽNIH KORICA, KOLIKO RADOSTI I VESELJA?

ALI, MISLIM DA SU BILI U PRAVU, NJIHOVA JE LJUBAV POBJEDILA SVE.

SVU NEIMAŠTINU I PROBLEME RIJEŠAVALI SU ZAJEDNO, S RUKOM U RUCI.

BOLESNI, TETOŠILI SU JEDNO DRUGO, NJEŽNOŠĆU I PAŽNJOM.

HRANILI SU SVOJU LJUBAV ISTINOM I RAZUMIJEVANJEM.

IAKO ZNAJU DA SE BLIŽE KRAJU SVOG ŽIVOTNOG PUTA, DA ĆE VLAK UBRZO STIĆI NA POSLJEDNJU STANICU, NJIHOVA JE LJUBAV PUNA NJEŽNOSTI I TEPANJA . ONI  ŽIVE  SVOJU LJUBAV  I  DIJELE JE DJECI I UNUCIMA