Rekao bih ti riječi dvije

Onako iskreno oči u oči

Što se u mome srcu krije

Ali bojim se neću moći.

Glasom kojeg pustiti ne mogu

Jer pojava tvoja oduzima dah

Tvoja ljepota obara s nogu

A i malo me strah.

Samo prozborim glupo nešto

Kada te sretnem, kada te vidim

Skriveni pogled sakrijem vješto

A možda se stidim.

Bilo bi previše

Kada osjetio bih sve tvoje vrline

A razgovor teče dok pjesmu piše

Sanjar pjesnik u carstvu tišine.

Hvata najljepše niti snova

Treperave zrake svjetlosti tvoje

Trag olovke ostavlja sitna slova

Najljepša slika sive boje.

Najviše što dati ti mogu

U mrkloj noći uz plamen svijeće

Ja siroti pjesnik kunem se bogu

Pjesma o tebi, moje blago je najveće.