Taj život čudan, ta protuha stara
iz trošnoga špila opet karte dijeli
iz rukava vadi, vidimo da vara
mi ipak igramo, a ne bismo smjeli.

Slabe su nam šanse, dama pik i trice
on pun aduta, ne zna što bi s njima
mi sama srca, nevažne sitnice
ulog smo dali za oblake dima.

I još se smije varalica stara
i visok ulog nasred stola baca
nekad za budale, nekad za mudraca
jednako nam laže, mami nas i vara.

Gubimo uvijek, al̛ briga nas nije
sama stara igra ima puno draži
samo igraj sa mnom, moje najmilije
ne misli na ishod, samo igru traži.

Marija Juračić ” Pisci, ljubav i ostale trice” 20I3. REDAK