Miriše na jesen noćas naša ravnica
dok prolazim ulicom
zakopčavajući dugme na kaputu
slijedeći tragove sudbine i sjećanja
u neredu, po prošlosti, razbacanih
Teško je boriti
sa vremenom na ovom mjestu
tako krhkom i punom uspomena
koje me lome i ušutkuju
koje me varaju i kradu
Zato idem
i vratiću se možda sutra
možda tek za godinu
možda ko zna kad
ali biću tu kad naiđeš
i pustiću da me ubereš
i poneseš u svoju sobu
7 komentara za "Miriše na jesen noćas naša ravnica"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.