Divlji cvit što traga za svjetlošću

trga uspomene jednog života.

Poznali smo se po smijehu,

grimasa dobronamjernim.

Dragi moj druže Zla kob

već po ispisanim mislima struže.

Nepoznata ruka duh ti je otela

nas u očaj navela.

Suza suzu lomi

dok na nebu munja

zvijezde sjajne slomi.

Žudjeti za adrenalinom.

Opasnošću na šumskim putovima.

Postajemo bića istančanog profila.

Misaono spokojni, vjerujemo u slobodu

otvorenih cesta što nikada ne završavaju.

Sada ću samo rukom mahnuti

dok i ja ne prijeđem na tvoju stranu kolosijeka

pa ćemo nastaviti divan o jezerima

gdje žudno nas čekaju sirene

koje utjehu ljubavi žele podijeliti s nama.