Bio si tama i vuk si bio
prirodu vuka nisi ni krio.
Osjetih samo jedne noći
prate me žute, vučje oči.
Napolju zima, noć je i sniježi
u snijegu vidim, tragovi svježi.
Na nebu luna crvena, sama
na snijegu bijelom sjena i tama.
Pružaš mi ruke iz crnog plašta
griju me snovi, ljubav i mašta
grliš me snažno snenu i bijelu
osjetih drhtaj u vrelom tijelu.
Gledam ti oči, oči vuka
mračne su misli, nježna je ruka
i sada svake besane noći
ja vidim žute, vučje oči.
.
Marija Juračić: “Vlad i bijela draga” Unibook, Zagreb, 2012.
14 komentara za "Žute oči vuka"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.