Matoš me danas dodiruje utjehom

..u smrti se sniva… kaže,

A ja ne znam i vjera moja me izdaje,

Snagu gubim pred spoznajom

Da stvarno kraj postoji iako se sniva.

Nitko mi odgovor dao nije

Na sva pitanja o snivanju,

Ni utjehu ne pronalazim stihovima,

Vjerom ni nevjerom, traganjima vječnim.

Miruj, miruj srce moje.

Čujem te kako bubnjaš jače kada misli krenu,

Kada se potreba bijega javlja,

Ali kuda bi bježati trebalo,

Od koga, od čega bi se pobjeći moglo,

Kada bih znala?

Miruj ludo srce moje…

U smrti se sniva…. Matoš poje kao utjehu,

A meni se varkom čine sve te riječi,

Sva ta tuga, sve suze isplakane.

Zaborav se prikrade kao brzi vlak

I kao da te ni bilo nije uskoro samo sjene ostaju.

Sjene što blijede, nestaju u zaborav se skriju.

Ni ova moja pjesma utjeha nije,

Uramljene slike, albumi utjeha nisu,

A Matoš me dodiruje Utjehom kose

Kada kaže: „ …u smrti se sniva“.

 

01.11.2015.