Sunčeve su se zrake umorno probijale kroz magleni veo, sivi oblaci lijeno visjeli na nebu ,čekajući da se ponovo razliju.

Vjetar je pobacao lišće poput puzli po zemlji, stvarajući prekrasnu sliku.

Hodajući voćnjakom, ugledala sam maleno, bijelo čudo, nježan cvjetić,

na goloj grani mlade šljive. Više ni jedan list nije preostao na mladoj voćki.

Potpuno gola, samo s jednim malenim, bijelim cvijetom na tankoj grančici, što prkosno uzdiže nježne latice prema sunčevoj zraci ,upijajući toplinu u sebe . Zaista, to maleno čudo odlučilo je prkositi zakonu prirode, zakonu ponovnog buđenja, svim zakonima o životu i smrti.

Bijeli cvijet je odlučio živjeti. Koliko? Nema veze!

Danas ujutro, mraz je zabijelio travu. Izašla sam van, u želji da vidim maleni cvijet.

Bio je tamo, pozdravio me je bijelim laticama .Pitam se :koliko će trajati njegova borba, koliko dugo će izdržati napade vjetra i hladnoće? Kako da ga zaštitim? Tog malenog borca, koji je jači od  mene, koji mi dokazuje da je jači od smrti .Poručuje nam, da se ne predamo,

da se ne slomimo već u prvoj životnoj bitci , već da živimo i uživamo u životu dok traje