Sjedi i odmori u hladu krošnje
Ne ogluši se Košče na riječ zadnju
Na jedan tren predahnut ćeš od košnje
Livade te čekaju k’o na pladnju.
Nad glavom što visi na tankoj opni
S lakoćom nebo do beskraja jezdi
Te oči u kojima Sunce kopni
Još bi se divile jutarnjoj zvijezdi.
Još bi se krilima to srce ludo
Zalijetalo među svoje slavuje
Slavilo život k’o najveće čudo
Pjesmom da je uho Svemira čuje.
Ali umoran sam, umoran Košče
Od tvoje nemilosti, moje prošnje
I sada te čujem : „ Odmori prošče
Za tebe je mjesto u hladu krošnje“.
11 komentara za "U hladu krošnje"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.