NIJE MORE KRIVO ŠTO SANJAM DELFINE

Slušao sam more iako ga ne razumijem

Promatrao vrijeme, ni njega ne prepoznajem

Zaluđen smrtnim postulatom smrtnosti

Vjerovao sam da vile donose radost,

Kost visi psu s brnjice

Kada jednom ukradete dušu jeseni, nema više ni zime

Niti ljetnih, satelitsko pasjih vrućina

Stvarno bi bilo u redu

Ako rat se okrene u glavama dušmana

Neka znaju i djeca da jutro dolazi nakon ugodno prespavane noći

Nije niti prašina s njenih usana,

Niti zazor u pjesmi što mi smeta

Postulat samoće ometa,

Slab je mjerodavnik ako nije energično

postavljen pravnik

Kuća je na lošem mjestu,

Pravo glasa ima tek državni pisar

Rušenje je opravoumućeno

Juha slabosti fino zamućeno

Sjedi, lezi, spi

Nemoj da ti odu i ovi posljednji dni'

Ili je sjeme gorčine ili loše vino

Ipak, kažu, najbolje je pored mora.

Zapali utjehu slasti

Nacionalne pripadnosti

Rovinj izmiče, Zg lagano uzmiče