Poslušali su malenu sjenicu, pa krenuli u mračnu i vlažnu pećinu koju su osvjetljavale zrake Sunca, što su prodirale kroz pukotine. Uspjeli su u polumraku razaznati siluetu žene, ali ona je bila nepomična bila je zaleđena. Iz ženinih plavih očiju tekle su suze i slijevale se u maleno jezerce. Oči su djeci bile jako poznate. Malena je sjenica opet zapjevala:
” Pijte vodu sa izvora
kletva se poništit mora !”
Brat i sestra su poslušali sjenicu, te se napili vode. U tom trenutku, led se je počeo topiti, Sunce je obasjalo pećinu, zaleđena je žena oživila.
Brat nagnut nad vodom, ugledao je ponovno svoje lice i kriknuo sav radostan dok je sestra uzbuđeno gledala u lice koje je prepoznala po slici skrivenoj na tavanu.
-Majko! -kliknula je -to si ti ?
-Ja sam djeco moja, ja sam! Napokon s vama ! Plačući ih je zagrlila majka.
Plačući ispričali su jedni drugima što im se je dogodilo .
U tom trenutku, ispred pećine začuli su se praporci, Djed božićnjak je stao u namjeri da napoji svoje sobove . Začudio se je kada je ugledao majku sa djecom pokraj jezera. Pozdravio ih je i upitao što im se dogodilo, zašto su sami tako daleko u šumi . Ispričali su djedu svoju tužnu priču . Majka je ispričala djedu, kako ju je zla vještica začarala prije četiri Božića, zbog ljubomore. Od tog dana je suzama načinila jezero. Djed je odmahivao glavom ne vjerujući da još postoje zločeste žene. Zatim je iz prepune torbe izvadio slatkiše i dao da pojedu, kako bi povratili snagu , a zatim se ponudio da ih odvede kući jer mu je bilo ionako usput. Djeca su bila oduševljena sanjkama i sobovima, a najviše im se dopao sob sa crvenim nosom. Znate li kako se zove taj sob? Naravno da znate! To je Rudolf, djedov miljenik. Letjeli su iznad šume, polja …Bila je to nezaboravna vožnja Napokon su stigli pred dvorac. Kada ih je vještica ugledala pred vratima, u svojoj se uzvrtjela, ne znajući kamo bi, pa je u toj nervozi zaboravila na svoj štapić. Rudolf je ugledao čudan štap pred svojim nogama ( a on ne voli šibe ), pa ga je trknuo nogom . U tom trenutku, vještica se pretvorila u miša, na veselje mačku koji je baš u tom trenutku skočio sa ograde i sa slašću ga pojeo. Tako je završila zla maćeha.
Otac se je napokon uspio vratiti iz grada. Došavši pred dvorac, primijetio je da je sve nekako veselije, svjetlije. U velikoj dnevnoj sobi uz kamin, sjedila je majka sa djecom i djedom . Dok je u kaminu veselo pucketala vatra, ispred prozora je stajala okićena božićna jelka, a pod njom pregršt poklona . Ugledavši ženu i djecu, ocu su potekle suze. Grlili su se i plakali istovremeno. Djed Božićnjak je izašao tiho da ne kvari veselje i mahnuvši poželio SRETAN I BLAGOSLOVLJEN BOŽIĆ . Jeste li pronašli uljeza u ovoj priči ? Tko nije trebao biti ovdje ? Ili vam je priča ovako ok ?
SUZANA MARIĆ
Kraj
12 komentara za "Božićna bajka -2.nastavak"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.